Sandra Paović stigla kući
Povratak Sandre Paović u Hrvatsku ove je subote do vrha napunio VIP salon zagrebačke zračne luke Pleso. Iako je zrakoplov kasnio više od jednog sata zbog loših vremenskih uvjeta u cijeloj Europi, to nikome nije teško palo. Obitelj, brojni prijatelji iz sporta i predstavnici medija strpljivo su čekali priliku da vide i čuju Sandru, odnosno, kako bi rekao izbornik ženske stolnoteniske reprezentacije Neven Cegnar, djevojku bez limita.
– Jel’ ja trebam šta reć’? – pitala je Sandra kada je konačno kročila u VIP salon, praćena aplauzom i škljocanjem fotoaparata. Prije deset i pol mjeseci, 30. siječnja ove godine, kombi njene ekipe “Mondeville” sletio je s ceste u blizini Pariza. Od svih putnika Sandra je najteže stradala, jer nije bila vezana, a prve prognoze bile su izrazito loše. Naime, francuski liječnici tvrdili su da nikada više neće hodati. – Zadnjih nekoliko tjedana bila sam jako uzbudena, činilo mi se da ovaj dan nikada neće doći. Jedva sam čekala povratak, da mogu malo pričati hrvatski. Bilo je naporno, bilo je suza, bilo je smijeha… Sve je završilo pozitivno, koliko je moglo u ovakvoj situaciji. Veselim se blagdanima u krugu obitelji, a nakon toga me čeka nastavak rehabilitacije. Nadam se da ću iduću godinu dočekati još spremnija – dodala je 26-godišnja Vukovarka.
Nakon nesreće Sandra nije klonula duhom, već je usmjerila svu svoju snagu, volju i energiju u napornu rehabilitaciju. Dok se borila sa sudbinom na rehabilitaciji u Rouenu, u Hrvatskoj su organizirane humanitarne akcije za prikupljanje sredstava potrebnih za skupo liječenje. Danas Sandra hoda uz pomoć štaka, a nova faza rehabilitacije trebala bi ponuditi još bolje rezultate u bliskoj budućnosti. – Kada smo imale pripreme na Bjelolasici činilo mi se da nikada neće završiti. Medutim, ovo su mi bile najduže pripreme u životu. Sada sam sretna što barem jedan dio dana mogu biti na svojim nogama. Ne mogu reći da prijašnje godine nisu bile pune izazova, ali ova mi je bila najteža u životu. Iskoristila bih priliku i zahvalila cijeloj Hrvatskoj na velikoj podršci – istaknula je Sandra, zahvaljujući svima koji su joj pritekli u pomoć kada je to bilo najpotrebnije. Nakon blagdana u krugu obitelji i prijatelja na red dolazi još jedan ciklus rehabilitacije pod stručnim nadzorom. – U zadnje vrijeme sve ide sporije, ali moji fizioterapeuti i doktori slažu se da još imam mjesta za napredak. Strašno sam motivirana, pogotovo sada, kada osjetim da mogu biti na svojim nogama. Sigurno neće biti lako, ali sve će olakšati potpora puno dobrih ljudi koji će biti uz mene. Svaki napredak me veseli i tjera naprijed. Nestrpljiva sam, a ponekad je potreban cijeli mjesec da bih mogla hodati minutu duže. No, sve to mi puno znači. Vjerujem da ću nakon još jedne rehabilitacije biti spremna za, kako se to kaže, normalan život – zaključila je Sandra.
Davor Petrović, Glas Istre
